Karate
Razvoj, sustina i ciljevi

Patrick McCarthy

“Karatedo nas uči da je izvor ljudske slabosti unutrašnji, a ne spoljašnji. Dakle, putovanje mora biti u unutrašnjost, a ne spoljašnjost. Nas istinski neprijatelj leži unutar i tamo je mesto gde se sve bitke moraju prvo voditi i pobediti.”

i-padri-del-karatedo

Uvod

Budo čiji je Karatedo deo, je sredstvo kroz koje ljudi mogu da se upoznaju sa ritualnim, etičkim i duhovnim vrednostima drevne japanske kulture. Ako neko zaista želi da razume Karatedo, neophodno je da proučava fundamentale principe, pre nego što će samo praktikovati fizičke tehnike. Nasumično učenje tehnika bez pravog razumevanja ovih principa je jedan od osnovnih razloga zašto je Karatedo postao tako nejasna tradicija.

Iz više razloga, Karatedo je mikro kosmos disciplinovanog i idealističkog društva odakle potiče. Kao što su Japanci disciplinovani i idealisti, tako su i njihove Borilačke Veštine (Budo) idealističke i disciplinovane. Građene na drevnim tradicijama, nesavitljivim ideologijama i temeljnom duhovnom ubeđenju, moderno japansko društvo je najvećim delom i dalje vrlo vezano kulturološkim ritualima. Za Japance, rituali služe da ih nauče važne lekcije o životu, preprekama na koje mogu naići, kako ih prevazići i šta očekivati na kraju. Ritual je platforma na kojoj se Karatedo uči. To je ritual koji se na kraju okreće ka unutrašnjosti, gde se doživotno putovanje u potrazi za duhovnim spokojom.

Ovo predstavljanje je napisano sa ciljem da se opišu ljudi, mitovi i rituali u Kratedo pomoću istraživanja istorijskog okvira, filozofskih i duhovnih pravila, holističke i terapeutske vrednosti, njegove ortodoksne borbene forme (kate) i pridružene odbrambene primene principa. Nadam se da će ovo moje predstavljanje odgovoriti na neka od vaših pitanja o Japanskoj umetnosit Karatedo.

Imam osećaj, da je rasprostranjeni interes za japanske borbene tradicije uopšteno, obezbeđuje njenim sledbenicima, više od samog obećanja o samoodbrani i fizičkoj spremnosti. Dakle, uopšteno, nečiji potencijal za otkrivanje suštine budo-a, u velikoj meri zavisi od mudrosti učitelja koji prenosi disciplinu.

U njegovoj knizi (1991.) pod naslovom “Kovanje Duha: struktura, pokret i značenje u Japanskim Borilačkim Sportovima” John Donohue sugeriše da privlačnost borilačkih disciplina potiče iz činjenice da one sačinjavaju ritualne izvedbe koje se simbolički bave fundamentalnim pitanjima ljudskog postojanja: smrtnost; potraga za kontrolom, misterija i moć; i potraga za identitetom. Naša potraga za moralnosti je potaknuta usled povećane opasnosti od uličnog nasilja i nezadovoljstvom sa društvom.

Simbolično kreiranje opasnosti kroz praktikovanje borbenih tradicija, nam može dati iluziju kontrole nad takvim dogadjajima. Misteriozna komponenta Azijskih borilačkin umetnosti je često povezana sa razvojem paranormalnih veština, koje su ugneždene u matrici “okultnog znanja”, koje prevazilazi svakodnevna životna iskustva. Kontinuriana praksa i vežba tehnika, zajedno sa pregledom fundamentalnih filozofskih zakonitosti, služi da se neguje osećaj individualnog i ličnog postignuća. Učestvovanja u praksi sa velikom grupom ljudi sa kojom se deli zajedničko verovanje, omogućuje individui da ima veći osećaj identiteta kao i osećaj mesta pripadnosti i svrhe u životu. Čovek traži da ujedini i “prizemlji” samog sebe na ovim različitim nivoima: fizičkom, psiholoskom, društvenom i metafizičkom”[1] [1] iz “Meditativne Religiozne Tradicije Borilačkih Umetnosti i Borilačkih Puteva” Michael Maliszewski, Ph.D

Poslednjih godina, postoji povećani interes za Karatedo kao umetnost, više nego kao takmičarske aktivnosti ili samo-odbrane. Međutim, nasuprot besmrtnim imenima kao što su Tsukahara Bokuden, Miyamoto Musashi, Yagyu Munenori, ili uvaženi Zen velikodostojnik Takuan Soho, ljudi koji su povećali značaj borilačkih umetnosti u japanskoj istoriji, neopevani heroji Karatedo, su postigli duhovni uticaj manje dinamičnih proporcija. Uopšteno, kada mislimo na Karatedo, trenutna slika koja nam padne na pamet je: visoko takmičarski sport, efikasna samo-odbrana i mozda čak i zanimljiva forma fizičke spremnosti. Medjutim, ozbiljno sumnjam da mnogi ljudi misle o Karatedo na isti način na koji misle o Japanskom mačevanju, Zen streličarstvu ili čak Aikidu.

Na primer, ako se Karatedo poredi sa japanskim mačevanjem, Zen streličarstvom ili Aikidom, kakve bismo razlike i sličnosti otkrili? Naravno, očigledne razlika su vrlo jasne, ali šta je sa principima pokoravanja? Šta je sa filozofsikm vrednostima, moralnim kanonima i duhovnim učenjima na kojima oni leže? U razmatranju mogućnosti takvih sličnosti, pitam se onda kada je primereno da se prepozna njihovo postojanje? Čija je odgovornost da ih prenose? Zašto nisu u prvom planu u Karatedo? Zar nije dovoljno što sam postigao da imam zdravo telo, samopouzdanje i sposobnost da se odbranim?

Praksa koja je popularizovana od strane japanskih ratnika samuraja – rečeno je kad i ako je isposništvo balansirano sa filozofskim utapanjem i produženom ali metodičnom intorspekcijom, čovekova pažnja je povučena duboko u unutranjost. Ovde, zahvaćen suštinom samo-analize, čovek postaje sposoban da prevaziđe (nadmaši) ego-vezana odvraćanja (distrakcije) i postigne takvo razumevanje koje prevazilazi fizički trening, udaranje nogom i rukom, pobedu ili poraz.

Bez mnogo dostupnih informacija o Karatedo kao umetnosti u zapadnom svetu, želeo bih da kažem nešto na tu malo poznatu temu. Ako obratite panju na ne-praktične vrednosti, želeo bih da zaključim svoje predavanje time što ću da obratim paznju na “do” u Karatedo i odredim da li je ili nije zaista neophodno uzimanje toga u obzir u sredini izvan produhovlenog g drustva i monaških svetilišta odakle je Karatedo potekao.

Društvo

Rođen iz čiste nužnosti, International Ryukyu Karate Research Society (IRKRS) je izbio na površinu i ostao, malo, samo-finansirajuće nepristrasno telo, posvećeno (ali ne i ograničeno), analizi, očuvanju i promociji Uchinan (Okinavalajnske) Koryu (klasične) Karate i Kobudo istorije, filozofije i primene. Koristeći Karate i Kobudo kao centralno sredstvo za samo-poboljšanje, nas glavni fokus je da se očuvaju i unaprede oba: praktini i teoriski (fizički i metafizički) elementi ovih blizanačkih disciplina kao predanja, pre nego da se nastavi eksplopatisanje njenog takmičarskog analoga. Karatedo i Kobudo, kada su dubinski obuhvaćena, mogu da uvećaju vrednost svakodnevnog života, a u tom pravcu se i naša analiza nastavlja.

Prvenstveno zainteresovani za zajedničke principe Karatedo, moralne vrednosti koje služe da usmeravaju ponašanje onih koji slede njene upotrebne i duhovne temelje na kojima leži, ne gajimo nikakav interes za takmičarsku ili političku arenu, koje prožimaju i ovaj kulturološki fenomen. Društvo nastoji da postoji u harmoniji sa drugim organizacijama i da bude od pomoći nekim ili svim zainteresovanim stranama koje su zainteresovane da slede dublje razumevanje Karatedo kao umetnosti (pre nego kao sporta) kada i gdegod je moguće. Cilj Društva je da izgradi medjunarodnu mrežu istomišljenika saopšti rezultate našeg opširnog istraživanja i analize Karatedo istorije, filozofije i primene.

Karatedo je evoluirao (razvio se) is čovekovih napora i istinskog saznanja o značenju pobede i poraza kroz upotrebu “prazne ruke” u borbi. Praktikujući put karatea, postaje moguće da se postigne stanje razumevanja koje prevazilazi pobedu ili poraz. Karatedo uči da se živi u harmoniji sa prirodom, a ne da se uništava, pokušavajući da se dominira ili razara. U naporu da se dostigne cilj savršenstva, Karatedo, umetnost, neguje fizičku spremnost, razvoj karaktera, filozofsko mirenje sa mudrošču kroz dugotrajnu introspekciu. Takav trening daje bogatiji život kroz dublje razumevanje sebe i vrednovanje čovečanstva.

Dok podržavamo praktične vrednosti, verujemo da Karatedo kao i drugi oblici Budo, mogu da služe kao efikasno sredstvo kroz koje može da se otkrije i istražuje “unutrašnji svet”. Krajnji rezultat takve potrage može pomoći obogaćivanju “spoljašnjeg sveta”. Mada je naša svrha sasvim jednostavna, naša kampanja, koja praktično ostaje nepoznata, nastavlja da se kreće brzinom puža.

Od moje mladosti, ja sam strastveno pratio mnoge od najvećih majstora borilačkih veština našeg vremena i učinio sam sve što sam mogao da usvojim, ali ne da budem ograničen ritualima, principima i praksama njihovih temeljnih predanja. Na mnogo načina, ova predanja kao okupljena zajedničaka suština ovih otkrića, imala su značajan uticaj u formiranju načina na koji ja prihvatam Karatedo, na način kako ja procenjujem njegov razvoj (evoluciju) i moju ličnu filozofiju što se tiče budućeg pravca.