“Vibracija kukova”: šta to ustvari predstavlja?
Većina šotokan vežbača koji će čitati ovaj članak, naročito oni koji su u treningu najmanje godinu ili dve, čuli su za “vibraciju kukova.” . Bez obzira da li pokrećete kukove pomoću principa ” vibracije kukova” ili ne, to ne predstavlja problem. Važno je da se kreću. Međutim kako i zašto se kreću, to su pitanja koja bih ovde želeo obraditi .
Neki ljudi, ulažu prevelik napor u “vibraciju kukova” . Mogu postojati dobri razlozi za promišljanje o ovoj akciji, vredno je utrošiti malo vremena da razmislimo o tome šta se zapravo događa (ili, prikladnije šta bi trebalo da se događa) u toku ove akcije. Vibracija kukova nije samo neka čudno horizontalno ljuljanje ili treskanje kukovima, to nije nešto sasvim ezoterično, naprotiv.
Uobičajeni način na koji kukovi “vibriraju” tokom udarca podrazumeva je da kuk na strani prednje noge krene ka meti prvi (ili, ponekad, kuk na strani zadnje noge pokrene se unazad). Zatim kuk sa strane zadnje noge odmah jurne ka meti. Ova brza, jedan-dva akcija je fizička radnja pod nazivom “vibracija kukova” Ponekad, kao što je to tokom blokiranja, akcija kuka izvodi suprotnu rotaciju. U osnovi, kukovi se kreću horizontalno prema suprotnoj strani od njihovog konačnog položaja, a zatim se brzo vrate u konačnu poziciju
Dakle, to je vrlo lako, pomerite kuk u jednom smeru, onda u drugom, zar ne? . Postoji više od toga. i to nije sve, u zavisnosti od toga kako gledate na to …
Ono šta se zapravo dešava u kukovima tokom ovog pokreta je rezultat relaksacije kukova, donjeg trupa i gornjih nožnih mišića, koja je potom praćena kontrakcijom mišića ovog regiona. Kada opustimo ove mišiće, kukovi se prirodno postave u neutralan položaj ka poziciji između dve krajnosti shomen ili hanmi. Posle opuštanja ovih mišića, dolazi do kratkotrajne kontrakcije što kukove dovedi u finalnu poziciju, to jest manje-prirodan položaj kuka, u jednu od krajnosti bilo shomen ili hanmi položaj. Rezultat ove fizičke radnje je ono što nazivamo kao “vibracija kukova”
Ukoliko pokušavamo da napravimo veliki pokret kukova da bi dodali horizontalnu silu u tehniku, onda je verovatno bolje koristiti veće pokrete kukova, umesto “vibracije”. Svrha “vibracija kukova” nije toliko dodati rotacionu silu u tehnike. To nije glavna svrha uopšte; to je sporedni efekti. To je više rezultat akcije usmerene ka efikasnom kretanju. Kroz relaksaciju, tokom prvog dela pokreta, trebalo bi da budemo u stanju da povećamo brzinu i da budemo u mogućnosti da više prirodno reagujemo na nepoznate stimuluse. Zbog tenzije, u završnom delu pokreta, trebalo bi da se povežu različiti delovi tela zajedno (mišići se povezuju čvrsto međusobno preko i oko zglobova) tako dolazi do zaustavljanja pokreta. Energija konzervirana u fazi opuštanja koristiti se tokom napetosti, da stvori “dinamičnu tenziju,” to jest oštar kontrast između opuštanja i napetosti mišića regiona kukova.
Ukratko bih naglasio, kada razmišljamo o “vibraciji kukova,” verovatno je bolje razmišljati o kontrastu između opuštenosti i kontrahovanosti nego razmišljamo o fizičkom pokretu samog kuka.