Intervju sa Taiđi Kazeom

– Stazama prošlosti-

Lučiano Puričeli

kase_yoi_s 

U februaru 1944  sam dobio pismo sa preporukom od majstora Hironišija za odlazak u Shoto dođo sensei Gičin Funakošija. Trenirao sam oko nedelju dana i potom  je majstor Jošitaka došao ispred nas. Majstor Jošhitaka, kojeg su zvali Gigo, bio je treći najmlađi sin majstora Gičin Funakošija koji je u toku 1934 zamenjivao  Takeši Šimodu, očevkase_sochinog asistenta koji je umro.

Majstor Jošitaka bez ijedne izgovorene reči počinje iz heisoku dačija – prvo vrlo usporen maegeri, dovodeći svoje desno koleno na grudi, držeći hikiaši poziciju i bez spuštanja noge, produžava desnom nogom u desni jokogeri, potom sa još i dalje pruženom nogom okreće telo kružno i izvodi mavašigeri. Spustio je desnu nogu nazad na tatami pokazajući zapanjujuću mišićnu i mentalnu kontrolu. Odjednom on je uradio iste tehnike sa neverovatnom brzinom i kimeom.

Ono što smo mi učenici videli bila je eksplozija njegovog kimona u vidu bele munje u tri različita smera.

Imali smo osećj da se njegovo telo i noga nisu pokretali; Ja sam bio dva metra daleko od njega i to je bilo kao udar snažnog vetra, sposobnog da me oduva.

To je bilo pre 57 godina i to je još jako živo u mojm mislima i duši kao da je bilo juče.
To je je bila slika i tehničko savršenstvo pravog karate-doa, i ta slika čak sada, kada sam u 73 godini, tera me da i dalje usavršavam i izvodim moje tehnike, sa još većom brzinom, i više kime-a.

Potom, posle neverovatne demonstracije, Majstor Jošitaka se ponovo smejao, opušten kao da se nije ništa desilo. Šokiran i zapanjen Ja sam se osvedočio u lepotu i čistoću tehnike, nešto natprirodno: “Četvrta Dimenzija”. Što je kasnije Majstor Jošitaka pokušavao da nam objasni, karate nije samo fizička snaga ili elegancija, postoji misterija u njemu, nešto transcendentno što nadilazi saznanje i šta svaki vežbač pokušava da dosegne, ali to je dato samo onima koji  su spremni za to.

yoshitaka-funakoshi-gigoShoto dođo je osnovan 1937 zahvaljujući majstor Jošitaki koji je obezbedio sredstava od učenika svoga oca Gičina. Koji  je napustio Okinavu 1922 da bi ispunio misiju: širenje karatea u Japan. Na kraju drugog svetskog rata, 1945, Shoto dođo je razoren u vazdušnom napadu. U to vreme postao sam mornarički oficir i imao sam specjalni trening da bi postao kamikaze. Šest meseci kasnije majstor Jošitaka je umro.

Na kraju drugog svetskog rata (1946) na Sensho Universitetu, vrlo poznatom po njegovom Ekonomskom Departmanu, Ja sam vežbao Karate sa majstorom Hironišijem od ranog jutra pa do večeri. Svakog ponedeljka na jutarnjem trening u univerzitetskom dođou bio je majstor Gičin Funakoši, povremeno zajedno sa njegovim strarijim sinom.

Ja sam bio zadužen, kao  „deshi“ (učenik), da pomažem Sensei Funakošiju od njegove kuće do dođoa i nazad, budući da je bio veoma star. Kao dobar učenik uvek sam govorio “Oss Sensei” i uzimao sam njegov njegov keikogi umotan u šal. On je govorio tiho i pokušavao sam da razumem ono što je govrio o raznnim aspektima karatea.

Sensei Funakoši je bio uvek obučen tradicionalno u crni kimono, hakama, crni šešir visoke sandale „zori“ kakve su koiršćene u stara vremena.

On je govorio: “Ja ne nosim vrlo visok „zori“ da bi bio visočiji nego da bi po
boljšao osečaj za ravnotežu.
On je tako činio svojim starinskim stilom odevanja, u to vreme kada je japansko društvo, neposredno posle rata, pokušavalo da bude vrlo amerikanizovano. To je bilo juče i danas? kase_sonriendo

Počeo sam sa vežbanjem šotokana 1944, 58 godina kasnije. Posle drugog svetskog rata ušao sam u JKA (Japan Karate-do Association) kaja je osnovana 1949-e od Masatoši Nakajama (1913-1993), i otišao sam za Francusku, moju drugu kuću. JKA karate je bio vrlo različit od onog kakav sam vežbao sa Jošhitakom. Pitao sam se: Trebam li ja trenirati da postignem eksplozivnost, formu, brzinu i kime koji sam celo vreme imao na umu od onog dana1944, kada je sensei Jošitaka uradio onu izvedbu gerija, to što smo mogli videti i u njegovim katama.

Konačno sam razumeo: Moramo analizirati i razumeti prošlost karatea. Gičin Funakoši poučavao nas je  kao školski učitelj i  Azatov sin.

U trinaestoj godini Gičin Funakoši je doveden kod majstor Azatoa da ga primi kao učnika. Majstor Azato, budući iz plemićkkase_2e porodice, imao je samurajsko obrazovanje, u kultorološkom i borilačkom smislu; on je radio za vladajuću familiju Šuri zamka, i bio je jedan od prvih plemića koji je odbacio kineski uticaj. Visok, širokih ramena , Perfektno obrazovan i ekspert za karate i kendo.

On je bio vrlo zahtevan učitelj i nikad nije bio zadovoljan rezultatima svojih učenika. Mnogo godina bi prošlo pre nego što bi Funakoši imao pravo da uči novu katu.

Sledeći Funakošijev učitelj, Azatov prijatelj, bio je Jasucune Itosu, kao viši činovnik japanske vlade; penzionisao se 1885 i poučavao je Karateu odabrane učenike kod njegove kuće.
Itosu je bio čovek srednje konstitucije, prosečno visok, ogromnih grudi, vrlo jakog tela sa neobično jakim rukama. Itosu je mogao smrviti bambusov štap samo s jednom rukom. Pod Itosu-ovim vodstvom, Funakoši je nastavio da proučava karate veštinu. Upravo zbog njegove građe tela, majstor Itosu primenjivao je kratke  vrlo efikasne i snažne tehnike. Jednom se masjtor Taiđi Kaze zapitaoa:  Kako to Kenva Mabuni, osnivač Shito rjua i majstor Gičin Funakoši, oba učenici majstora Itosu-a, imaju tako različite karate stilove? Kao što znamo, Shito ryu stavovi su kraći nego kod uobičajenog karatea. Posle sam razumeo, razlika dolazi iz razloga što je pravi Funakošijev učitelj bio majstor Azato.

Azato je bio slavni ekspert za samurajski kendo, on je poticao iz Jigen ryu škole na Okinavi potekle od Sacuma klana, koji je izbegao na ostrvo posle čuvenog poraza od Tokugava klana. Jigen rju primenjuje vrlo široke, snažne, brze i efikasne tehnike, kao što je majstor Kaze uvek govorio: o waza. Takođe, majstor Kaze kaže da je o Waza prethodnica za Ko Waza.

Intervju sa Kazeom 07/03/2013