O KATAMA

OSNOVE KATA

 

 basai-dai_slobodan-milicevic-ulcinj-Ideogram za termin “KATA” može da znači “forma” ali isto tako  “simbol”, pa bi  kata mogla da označava “skup principa” za razliku pretežnog stava da je kata “borba sa zamišlenim protivnikom”.  Nivo razumevanja kate uslovljen je direktno nivoom vežbača. Vremenom i dugim vežbanjem uvećavajući sposobnosti i iskustvo otvaraju se nova i dublja značenja kata. Značajana je uloga kata u prenošenju veštine. Trening karatea kroz vekove se uglavnom bazirao samo na vežbanju kata. Tako da sve što se učilo od jednog učitelja to je bilo prenošeno kroz katu. Neophodno je da vežbač uči katu sa preciznošću i tačnošću koju zahtevaju stilski kanoni. Kako vežbač bude napredovao otkrivati će mu se dublji slojevi kate o kojima ranije nije ništa slutio, a prave vrednosti se uviđaju tek kada se dosegne unutrašnja priroda kate,  koja nije limitirana na prosto razumevanjem fizičkih pokreta u kati.

EVOLUCIJA

Postavljaju se praktični razlozi za pogled u prošlost jer je to jedini način da se dokuče mnoge stvari neophodne u vežbanju i dubljem razumevanja kako prirode kate tako i nekih varijacija u katama koje se sreću među stilovima i instruktorima. Jedno od tumačenja nastanka kata prenosi se kao legenda o tome kako je je Bodidarma u 6 veku u Šaolinu pokušao prenositi svoje učenje kroz pasivnu meditaciju, ali pošto monasi nisu uspevali da usvoje njegovo učenje, on je razvio „forme“, takozvane pokretne meditacije, kroz koje su monasi dolazili do prosvetljenja. Ovo početno vežbanja vezano za meditaciju je prošireno i vežbanjem u praktične svrhe odbrane od napadača. Ova legenda o nastanku ukazuje na dvojnu prirodu kate (meditativno-filozofsku i borilačku). Iako smo danas u sportskom karateu veoma udaljeni od monaških nadzora i načina upražnjavanja kata, ostaju univerzalna svojstva uticaja kata na mentalne i fizička osobine vežbača. Kineski “Kung Fu” se više oslanja na veštinu upotrebe oružja i nema potrebu za jakim tehnikama. Zbog zabrane nošenja oružja kineske tehnike na Okinavi prethodno izvođene sa oružjem morale su biti uvežbane do efikasnosti praznim šakama. Cilj je bio bez oružja onesposobiti čak i naoružanog protivnika. Otuda i oslonac na jednu odlučujući tehniku završnog udarca. Osnovno je bilo onesposobiti protivnikovu napadačku sposobnost, to je dovelo do opsežnih promena veštine pristigle iz Kine. Danas se ponovo pojavljuje slična potreba za odbranu bez oružja jer nije uobičajeno svakodnevno nošenje oružja. Kada je kata u pitanju onda zbog same prirode kate mora se govoriti o stilovima i majstorima koji su im rodonačelnici. Veština borenja golim rukama na Okinavi je nazivana je To-te ili Tang-Te (prema kineskoj dinastiji iz sedmog do desetog  veka) da bi je Funakoši preimenovao u Kara-Te (prazna ruka). Na Okinavi dva su preovlađujuća stila nazvana su po imenima mesta u kojima su vežbana: Šuri-te odnosno Tomari-te (Šorin-ryu) i Naha-te (Šorei-ryu).

Razlike nisu kako neki autori kažu u tome što jedni (Šuri-te) izvode brze, a drugi (Naha-te) spore kate, nego u formi kretanja i disanja. Šuri-te (kretanje brzo pravolinisko pravo do cilja, disanje prirodno vezano uz tehniku). Naha-te (kretanje polukružno sa dosta sporih-snažnih pokreta, disanje naglašeno i posebno definisano za svaki pokret).  Shuri-te, Tomari-te , Naha-te Kate su:
Pinan1, 2, 3, 4, 5 ;  Naihanchi 1, 2, 3;   Chinte,  Chinto,  Itosu-Wanshu,  Jin,  Jion,  Kosukun Dai,  Kosukun Sho, Bassai dai, Bassai sho,  Gojushiho,  Itosu Rohai 1,2,3;  Wankan,   Tomari-Bassai,  Seishan,  Sanchin,  Saifa,  Sanseru, Shisochin,  Seienchin,   Kururunfa, Seipai,  Suparinpei, Tensho, Sochin, Niseishi,  Unsu

 

KO SU KREATORI KATA U OBLIKU KAKVOM IH DANAS POZNAJEMO ?

“Tode” Sakugawa (1733-1815 Šuri sa 17 godina sreo Kushanku kempo eksperta (vežbao je kod Peichin Takahare)

Sokon Macumura (1796-1893) Šorin-ryu Bassai

Anko Itosu (1830-1915) -Vežbao pod Sokon Mucumurom i Kosaku Macumorom (Tomari-te) Šorein-ryu Prvi uveo karate u škole 1904

Kanryo Higashiona (1853-1915) Naha-te pod jakim kineskim uticajem (Liu Kug Kung ili Ryu Ryuko) je kineski učitelj koji je poučavao Higaonu , a od njega izvire i stil Ryuei-ryu

Gičin Funakoši (1868-1957) Šuri stil svojevremeno vežbao pod Jasucune Itosuom i Jasucune Azatom

Kenwa Mabuni (1899-1952) 1929 dolazi u Osaku. Na Mabunija je snažno uticao Itosu (Šuri-te) I Higaona (Naha-te) pa spajanje uticaja ova dva učitelja nije se svelo na prost izbor između jednog i drugog.

Chojun Mijagi (1888-1953) Naha učitelji Aragaki i Higaona

 ODAKLE RAZLIKE U KATAMA ?

Mnogi vežbači smatraju  da je karate nepromenjiv entitet. Oni veruju da su danas kate koje vežbaju potpuno iste kako su ih vežbale bezbrojne generacije pre njih. Ovo potiče najviše otuda što se kroz obuku u karateu zahteva veoma precizno ponavljanje istog propisanog načina. Ali u istoriskoj perspektivi, stvarno ne postoji propisan način za izvođenje kata. Kata se menjala kroz vreme. Ponekad kao posledica ljudske greške, ponekad ugrađenom dvojnošću alternative, ponekad namernim odstupanjem od tradicije. Ponekad su posledica nepotpune transmisije od učitelja do učenika.Tehnike u okviru kata su višeznačne i imaju više od jedne primene, a primena nije identična sa tehnikom iz kate.Tehnike u katama su dizajnirane da sugerišu moguće primene, pa su moguće različite interpretacije.

Kanku-dai koju danas vežbamo je onakva kao je Funakoši poučavao. ali potiče izvorno od “Koshukun” kate koju je poučavao kineski vojni ataše Koshokun vežbjući na Okinavi (demonstrirana oko 1761).

Sledbenici su potom odlazili na razne strane razvijajući i vežbajući sopstvene sisteme i stilove zavisno od različitih potreba i osobina samih vežbača. Posledično danas imamo više različituh formi “Kosukuna” (Kušanku). Isto je i sa Basai katom poteklom od Macumure koju su naslednici menjali za svoje poterbe tako da danas ima više “Bassai” kata. Tako su “Basai šo” i “Kanku šo” jedna od varijacija originalnih kata sa Okinave.

Mijagi je međutim vršio smišljene promene u procesu kreiranja Gođu-ryua. Najveća je od otvorene šake na zatvorenu šaku. Tako skoro sve Gođu kate imaju zatvorene šake sem Šisoćin, dok Šito kate zadržavaju otvorenu šaku sem Sančin. Dakle možemo zakjlučiti o tendenciji Okinavljanskog karatea da menja otvorenu šaku u zatvorenu kako bi se razlikovao od Kung fua iz koga je potekao…

Zatvorene šake u Šito ryu Sančin kati ukazuju da je proces prerade Kineskih formi u Okinavljanske standarde počeo sasvim davno. Po tome što Sančin kata Ueči stila koja je blizka kineskim izvorima ima otvorene ruke, za transformacija ka zatvorenoj ruci zaključujemo da je to najverovatnije delo samog Higaone.

Prenošenjem karatea u Japan karate poprima još značajnije promene u pogledu upotrebe u borilačke svrhe. Na neki način doživljava snažan uticaj ostalih Budo sistema, visoko razvijenih u srednjovekovnom Japanu.

Funakošijeve promene okinavljanskih kata su se sastojale u promeni kineskih imena (u deskriptivna japanska imena), a manje u tehnikama. Na tako započetim Funakošojevim tragovima njegovi učenici su nastavili da ostvaruju započeto poštujući smisao i intencije Funakošija.

Budući učitelj po zanimanju on je sa pedagoško razvojnog aspekta menjao kate. Tako je stavove učeničkih kata promenio u niže Neko Aši u Kokucu Šizentai u Zenkucu, Zamenio je zbog lakšeg učenje Pinan Nidan u Hean Šodan. Učinio da se na sličan način započinju 2 i 4 učenička kata.

Među majstorskim katami u odnosu na okinavljansku Bassai promenio je paralelni udarac sa obe ruke u grudi pri uspravnom stavu u Jama Zuki (aktivni blok udarac idealan u samoodbrani). Dakle ovde se javlja aspekt promene kate sa borilačkog aspekta. Funakoši pokazuje veliko borbeno nadahnuće. Ovo se ilustrativno vidi i u promeni kod Hean 5, Kanku i Bassai gde je uneo nagaši uke i nukite istovremeno.

U trenutku Funakošijevog dolaska u Japan jedini metod u treningu bila je kata, sa njom se počinjalo  od prvog treninga. Počinjalo se u obuci uvek od Hean 1, 2, 3, 4, 5, Teki Basi i Kanku pa ostale…

yahara_milicevicTaikiyoku i Te-no katu je Yošitaka i Genšin Hironiši kreirao kao osnovni trening, bez principa kata, ali ih Funakoši Gičin nikada nije poučavana niti pominjao. Samo na Waseda univerzitetu su poznavali te kate, čak Keio universitet kao najstariji šotokan klub nije poznavao te kate.

Na Sensho univerzitetu je bio Hironiši i Kaze kasnije su počeli sa Šoto-kai organizacijom.

U predratnom periodu Funakoši putuje u unutrašnjost: Osaku, Kyoto, Hirošimu.. da razmeni ideje sa tamošnjim majstorima prispelim sa Okinave. Duboko studirajući Gođu i Šito stil i budući da je vežbao na izvorima oba incorporirao je elemente oba u svoj sistem. Šotokan Hangecu je u tom smislu po osnovama bliska Gođu stilu (Naha-te), Gankaku i Empi su bliske Šorin stilu, Yošitaka je u trening sam doneo Sočin katu. U poseti kod Mabunija Funakoši je bez ustezanja tražio od Nakajame da nauči Gođušiho i Nijushiho kako bi kasnije nakon proučavanja i eventualnih izmena u duhu principa Šotokana karatea danas stajale u grupi Šotokan kata. Karakterističan „Šoto-izam“ je promena maegeri u jokogeri koji je uveo Funakoši. Kada su u pitanju Kanku, Basai Gođušiho iako Dai znači veliko a Šo malo neki učitelji smatraju složenijim Šo u odnosu na Dai verijante kate

Pinan kate su kreirane od Itosua (negde oko 1903 godine) da bi se pripremilo tlo za Kusanku i Bassai.

U dubini filozofije svakog od Okinavčjanskih stilova leže isti principi (Iako se u penjanju na planinu mogu izabrati različiti putevi što se bliže dolazi vrhu planine putevi se približavaju i na kraju sastaju)

 Promena imena kata objavljena je u Funakošijevom izdanju knjige “KARATE DO ICHIRO” (Put Karatea).

FUNAKOŠI je 1922 objavljuje knjigu “RYUKYU KENPO KARATE i sledeće kate su uključene: Hean 1-5, Naihanchi 1-3, Bassai-Dai i Bassai-Sho ,Kushanku-Dai i Kushanku-Sho, Gojushiho, Seishan, Chinto, Chinte, Jiin, Jitte, Jion, Wanshu, Wandau, Rohai, Jumu, Wando, Sochin, Niseshi, Sanseryu, Suparinpei, Wankuwan, Kokan i Unsu

JION

Postoji mišljenje da je ova kata kineskog porekla zato što se reč JION, kao budistički termin nalazi u starim kineskim knjigama.Osim toga izvor bi mogao biti u manastiru Jion gde su vežbane borilačke veštine. Kasnije je prenešena do Tomarija. Danas se vežba u Šotokanu i Vado stilu

JITTE

Potiče iz Tomarija. Ima 27 pokreta, u Šotokanu se vežba kao odbrana od motke. Naziv Jitte (deset ruku) sugeriše da usavršavanje u ovoj kati omogoćuje susret sa 10 napadača. Drugi stav je da ime dolazi od Yama Uke bloka koji liči na oružje Jitte (sai). Karakteristika je da nema ni jedne “keri” tehnike.

GANKAKU

Staro ime ove kate je CHINTO današnje ime GANKAKU (Orao na steni) u Šotokanu dolazi od Funakošija koji je svrstao ovu katu u Shorei grupu. To je vrlo stara kata čiji je kreator nepoznat, mada je izvesno da je poučavao majstor K. MATSUMORA, kasnije je vežbana od strane majstora Kiyatakea i Itosua i te verzije su adaptirane od strane modernog Šotokana.

TEKI NIDAN-SANDAN

Funakoši je promenio ime NAIHANCHI u TEKI. Izvesno je da je oblik kate koji je prethodio današnjoj TEKI ŠODAN vežbana u Šuriju još od starih vremena bez saznaja o imenu kreatora i mestu nastanka. Teki Nidan i Sandan su kreirane od majstora Itosua uz korišćenje Teki Šodan kao modela. Prema doktrini kineskih borilačkih veština korišćenja horizontalne linije to može značiti borbu u čamcu ili ispred zida. Stav je evouirao od Naihanchi dačija (stopala okrenuta unutra) do Kiba Dačija koji je uobičajen u današnjem vežbanju.

CHINTE

Funakoši je bio promenio ime ove kate u SHOIN .Kata potiče iz Kine, a danas se vežba u Šotokanu i Šitorju Odlikuje se širokim kružnim pokretima sa otvorenim rukama. Sadrži efikasne samoodbrambene tehnike za koje nije potrebna velika snaga.

 BASSAI-DAI

Postoji više verzija ove kate: MATSUMURA, TOMARI, ITOSU, ISHIMINE i OYADOMARI (koga neki smatraju tvorcem)

 BASSAI-SHO

Masjtor ITOSU je kreirao BASSAI-SHO tako se danas DAI i SHO verzija BASSAI kate javljaju samo kod stilova u čijoj je osnovi Itosuovo nasleđe. Kata u osnovi sadrži blokiranje, hvatanje i kontranapade protiv motke. Značajan je princip istovremenog rušenja protivnika i okretanja u susret prema sledećem napadaču.

 KANKU-SHO

Kanku-šo je kreirao majstor ITOSU razrađujući principe KUSHANKU kate, a CHIBANA njegov učenik je studirao i čuvao da bi je preneo svojim učenicima. Danas se vežba samo u Šotokanu.

 NIJUSHIHO

Staro ime je NISESHI ali su mesto nastanka i autor nepoznati. Određena sličnost sa Unsu ukazuje na pripadnost ARAGAKI grupi gde pripada i SOCHIN Vežba se u Šotokanu, Wado-ryu i Shito-ryu

 UNSU

Verovatno veoma stara kata neizvesnih izvora koja je danas poznata kroz adaptacije za Šotokan i Shito-ryu. Ime dolazi prema pokretu takozvane ” ruke u oblaku” (UNSU), koji se javlja dva puta u kati, pri čemu se ruke približaveju i šire u stranu sa velikom energijom slično oblacima čije približavanje kulminira u grmljavini.

 WANKAN

Takođe je poznata pod imenima SHIOFU i HITO, tipičan je prestavnik Tomari-Tea. Pripada Macumora grupi. Vežba se u prilično različitim verzijama Šotokana i Šitorjua