Udarna sila

Tehnika Tradicionalnog karatea se fokusira na proizvodnju “sile udara” to jest “razorne sile” saopštene u metu tako da onesposobi protivnika. Opšta formula za izračunavanje sile udara je:

F (sila) = m (masa)  x a (ubrzanje) / t (vreme kontakta)

Osnovni koncept za generisanje i saopštavanje “razorne sile” se izvodi iz dva korena karatea. U prvom redu iz drevne kineske veštine Chuan-Fa, koja je našla put do Okinave gde je evoluirala u veštinu samoodbrane bez oružja u kojoj se telo koristi kao “bič” da bi se stvorilo maksimalno ubrzanje uz pomoć “bičujuće” akcije i u drugom redu principa preuzetih iz japanskog budoa.

I. RUČNE TEHNIKE

Priprema

  • Održavati neophodnu mentalnu i fizičku spremnost
  • Ki energija se oslobađa iz donjeg stomaka (tanden) i saopštava u mesto udara, međutim da bi to bilo izvodljivo delovi tela moraju biti fleksibilni i pokretljivi.

A. Prva faza – povećanje brzine

(1.) Inicijacija tehnike

  • a.) Neophodno je eliminisati bilo kakav pripremni pokret unazad. Koristeći disanje (reverse exhalation), vršiti pritisak na stomak (sabijanje) u suprotnom smeru od smera izvođenja tehnike a istovremeno vršiti direktan pritisak na pod
  • b.) Koristeći pod kao oslonac, brzo pokrenuti težište i oštro izdahnuti u smeru izvođenja tehnike oslobađajući pritisak na stomačne mišiće.

(2.) Oštro uvećanje ubrzanja tehnike

  • Neposredno pre dosezanje ciljne površine, ’’trzaj ’’ se prvo stvara interno u centru tela, prati ga trzj u laktu i konačno maksimum trzaja je na samoj udarnoj površini.

B. Druga faza: Kime – Prikupljanje i fokusiranje energije

  • U završnici “biča” na površini kontakta, akcija se nastavlja stiskanjem koje prolazi kroz ruku i dalje se prenosi na mišiće tela i zajedno sva energija se prikuplja u donjem stomaku (Tanden)

C. Treća faza – Generisanje sile

  • 1.) Koristeć oštar snažan izdisaj, zajedno sa totalnom energijom i težinom tela, izvršiti snažan pritisak na pod.
  • 2.) Reaktivna sila podloge se absorbuje od strane tela.

D. Četrvrata faza – Saopštavanje sile udaranje

  • 1.) Koristeći jaku nameru i izdisaj (uobičajeno ’’Kiai’’) Tip izdisaja čini različit tip udara ili sila, U budou, postoje tri osnovna tipa ’’Kiai’’: * Eii * Ya * Toh
  • 2.) U finalnoj fazi, oštrom kontrakcijom mišića tela počev od poda, ka nogama, preko tela, kroz tačku udara izvrašava se sudar

II. NOŽNE TEHNIKE

Priprema

Osnovni metod je sličan kao za ručne tehnike:

  • 1.) Održeti potrebnu mentalnu I fizičku spremnost
  • 2.) Ki energija se akumulira u donjem stomaku (Tanden) i saopštava na mesto udara. Međutim pri tome, ostali delovi tela moraju biti fleksibilni i pokretljivi
  • 3.) Noseća noga mora biti savijena u kolenu da ’’uhvati’ pod.
A. Prva faza – Uvećanje ubrzanja
  • 1.) Iniciajacija tehnike i ubrzanje
  • a.) Koristeći disanje, centar tela pomera trtičnu kost zavisno od tipa udarca.
    Na primer:
  •  Mae-Geri (Front Kick) – Trtična kost se podvlači unapred
  •  Mawashi-geri (Roundhouse Kick) – Trtična kost rotira i naginje nagore
  •  Ushiro-geri (Back Kick) – Trtična kost se naginje unazad
  •  Yoko-Geri (Side kick) – Trtična kost se naginje bočno I nagore
  • b.) Uz kontinuirano disanje, koristeći akciju trtice, duboko saviti udarnu nogu u zglobu kolena, stiskajući je ka telu
  • c.) Koristeći snažan izdah, expanzijom sabijene muskulature oštar “bič ” kolena

2.) Produkcija sile

U završnici ’’bič’ akcije izvršiti pritisak na pod sa oslonskom nogom.

3.) Finalna faza

Prebaciti se u “reverse exhale”, stiskajući nogu nazad ka telu

Udarna sila 08/03/2013