Rvanje

McCarthy

images

U pokušaju da se ustanovi geneološki pedigre za drevne samo-odbrambene tradicije, zanimljivo je uzeti u obzir razvoj rvanja (grappling). U Grčkoj, rvanje se može pratiti barem do 704-te godine pre Hrista, kada je prvi put pretstavljeno kao sport na 18-toj Olimpijadi. Kao dodatak osnovnim rvalačkim veštinama, za vreme tog drevnog perioda bilo je i udaranja, davljenja i šutanja. Iako poreklo ostaje nepoznato, veruje se da se prvi put pojavilo u Mesopotamiji, Indiji ili možda čak Aziji, ali nema sumnje da je rvanje sigurno jedna od najstarijih “samo-odbrambenih” tradicija.

 

Kao svedočanstvo njegovoj drevnoj tradiciji postoje ostaci rezbarenog kamenja na zidovima grobnice Beni Hassan Hrama blizu egipatskog Nila. Opisujući skoro sve znane tehnike rvanja, koje se koriste u modernom rvanju, Beni Hassan skulpture jasno pokazuju da je ova disciplina kodirana barem 3 milenijuma pre rođenja Hrista.

 

 Qinna
images

Kako kinezi razumeju, rvanje je postalo profinjena nauka, poboljšana udaranjem i savladavanjem anatomski osetljivih predela, grabljenje za tetive ili krvne sudove i blokiranje i dislokacija zglobova. Pretpostavlja se da je qinna, sto znači “uhvatiti, savladati i drzati ili kontrolisati” sluzila kao prva forma samo-odbrane u Kini mnogo pre razvitka quanfa. Qinna utelotvoruje principe savladavanja i kontrolisanja protivnika bez ozbiljnog povredjivanja osim ako je to zaista neophodno.

Razumevanje principa qinna, kako ga koriste u Karatedo, počinje gradjenjem formacije osnovnih tehnika i učenjem pravilne upotrebe sile. Efikasnost qinna-a zavisi u najvećem delu od razumevanja količine sile koja se primenjuje, njenog smera i načina na koji je primenjena. Bez jakih osnova, qinna ne može biti efikasno koristena.

 

Zato što je quinna efikasna za odbijanje i kontrolisanje potencijalnih napadača, služila je kao praktičan dodatak za oficire reda i mira raznih nivoa koji su predstavljali zakon, vekovima. U praksi quanfa, qinna pretstavlja primenu principa za svaku tehniku od kojih je quan sastavljen (izgradjen). U Toudi-jutsu (kineski bazirana samo-odbrambena disciplina koja se intenzivno negovala u staroj Okinavi), ova praksa se zvala bunkai.

Moderni Karatedo je popularisao određene termine u pokušaju da odvoji posebne komponente bunkai-jutsu u skorije vreme: torite (tuidi in Okinawan hogan) obuzdati (savladati sa rukama) tehnike za napadanje vitalnih tačaka, tegumi; grappling-hands, kansetsu-waza; dislokacija zglobova, shime-waza; tehnike davljenja i atemi-waza; tehnike udaranja; itd.

 

U suštini, qinna donosi zajedno principe pokoravanja koje je kultivisano kroz nebrojene generacije praktičnog iskustva i verovatno po cenu bezbroj ljudskih života. Qinna obuhvata principe uvrtanja kostiju, blokiranja zglobova i odvajanja tetiva od kostiju: savladavanje, manipulaciju i udaranje na nervne pleksuse, arterije i druge anatomski osetljive tačke; respiratorna, krvna i vazdušna gušenja; udarci probijanja organa (stvoreni da šokiraju organe koji nisu zastićeni grudnim košom) probijanje i cepanje vena i arterija (blood-gate napadi); rvanje, bacanje, padanje sudaranje i beg i kombinacija gore navedenog

 

U dodatku našoj složenoj mreži nerava, ljudsko telo se sastoji od organa, kostiju, tetiva i kolaterala koje su prokrvljene arterijama i venama. Čovečiji pokret može biti onemogućen ako su kosti tetive ili kolaterale ozbiljno povređene. Još više ako je cirkulacija ili dovod vazduha zaustavljen ili ako je čovek u velikom bolu kad može da izgubi svest. Udaranje vitalnih tačaka jednostavno znači zatvaranje linija komunikacije prouzrokovanjem bola ili presecanjem puta prenosa krvi ili vazduha. Udarci koji kidaju organe su usmereni da šokiraju organe nezastićene grudnim kosem, a tehnike koje imaju nameru da pokidaju vene ili arterije zvani blood- gate (krvna kapija) napadi, služe istoj svrsi [12].

[12] “Wudang Quanshu Mijua,” (“Tajne Wudang Boksa”)

 

Kodeks ponašanja koji se prenosi od drevnih vremena, koji racionalizuje ponašanje ide nekako ovako: “izbeći borbu po svaku cenu, medjutim kada ne postoji ni jedna druga mogućnost, povredi pre nego sto budeš povređen, osakati pre nego sto budes osakaćen, ubi pre nego što te ubiju”.

 

Kao rezultat mnogobrojnih iskušenja, svaki qinna princip je genijalno osmišljen u pokušaju da neutrališe protivničku sposobnost da napadne, pomoću umrtvljavanja udova (paraliza), opstrukcijom krvnog ili vazdušnog protoka (respiratorno), onesvešćivanjem (neurološko) i čak ubijanje (smrtonosne tačke), koje bi služile da se savlada protivnik.

 

Pečat svakog ortodoksnog quanffa stila je karakteristika njihovih životinjskih quan (formi) i tumačanja qinna principa. Pretstavljajući originalno odbrambeno iskustvo stila odakle je potekao, primena quinna principa varira od stila do stila. Pod uticajem ljudi koji su najodgovorniji za prenosenje tradicije, primena principa često varira u zavisnosti od specijalnosti stila Učitelja (Master). Moćni udarci pesnicom, zabadanje prstima, udaranje glavom, upotreba kolena i šutanje, u kombinaciji povećavaju primenu qinna.

 

Fizički Ciljevi Kate

 

Kata je metafora… stvarnost se krije iza vidljivog aspekta. Ako to niste iskusili, prilično je teško objasniti. Na površini, kata trening jača kosti i mišiće što pomaže da se maksimalno poboljša dinamika. Ovo se odnosi na razvijanje optimalne izvedbe sa najmanjom količinom energije i uključuje sposobnost da vibrira, uvrće, rotira kukove i rasteže i kontrahuje mišiće: ukupna suma udruženih snaga. Čovek uči da izgrađuje, suzdržava, i oslobađa qi (vitalnu energiju, ki na japanskom i koreanskom jeziku) kroz regulisanje daha uz sinhronizaciju, kroz ekspanziju i kontrakciju misića.

 

Kata je takodje odličan izvor oksigenacije tela i kultivisanja qi energije koja ima neverovatan terapeutski i holistički efekat na telo, kako spolja tako i iznutra. Ukratko, kata služi da se razvije zdravo telo, brzi refleksi, i snažni pokreti, povećavajući mogućnost da se efikasno reaguje na potencijalno opasne susrete/sukobe.

 

Diskutujući značaj disanja i principe qi energije, Fujian White Crane Master Lin Guozhong je opisao važnost udisanja (gutanje), izdisanja (pljuvanje), zadržavanje vazduha posle udisaja (naduvavanje) zadržavanje vazduha posle izdisaja (tonjenje).

 

Master Wu Bin, sa Kineskog Wushu Insituta za Istrazivanje, opisuje borilačke paradigme kao vitalno važne u pokretanju unutrasnje cirkulacije vazdušnog toka koji vodi ka svim ekstremitetima i da se sintetišu spoljašnje i unutrašnje sile. Kata je takođe izvrstan način da telo bude električki napunjeno i fizički podešeno.Kada se ispravno izvodi, kata ne bi trebalo da prenapreže mišiće ili da prouzrokuje povredu, nego da masira unutrasnje organe i okrepi telo. Kata je dugo služila kao izuzetna terapeutska vežba, jer savesno vezbanja na kraju ojačava telo i pomaže prevenciji bolesti.

 

Najdublje fizičke dobrobiti kate uključuju jačanje kostiju, mišiča i tetiva; regulisanje rada neurološkog sistema; poboljšanje cirkulacije; masaža unutrasnjih organa i balansiranje hormonske produkcije. Ovo se postiže kada su naši energetski kanali potpuno otvoreni i kada se neguje posebno držanje. Zbog toga u ukorenjenim (stabilnim) stavovima, leđa moraju biti prava, ramena zaobljena, brada uvučena, pelvis nagnut prema napred, stopala črsto postavljena na zemlju i telo ostaje (lako) pokretljivo.

 

Kata poboljšva cirkulaciju, koordinaciju i funkcije raznih organa tela. Tehnike kontrolisanog disanja, snažo uvrtanje tela i oscilacije udova, kontrakcija i ekspanzija mišića omogućuje nesmetan rad krvnihi limfnih sudova i popravlja funkcije koštanog, mišićnog i digestivnog sistema. Dakle, kata je odličan dodatak fizičkom treningu, jer obezbedjuje isceljujući efekat za hronične bolesti kao što su neurastenija, visok krvni pritisak, enterogastritis, srčani problemi, tuberkuloza, artritis, dijabetes…

 

Uopšteno govoreći, mnogi ljudi oštećuju svoje energetske puteve kroz lošu ishranu, gojaznošću, neaktivnošću i lošim načinom života. Jedinstvena grupa poravnanja (stava, držanja) koju i neguje ortodoksna kata, otvara telesne unutrasnje puteve, omogućujući energiji da teče spontano, hraneći i okrepljujući celu anatomiju. Kada su kanali pročisćeni, energija teče slobodno, neurološki sistem je pročišćen, a rad unutrašnjih organa je regulisan.

 

Važna stavka u razmatranju kate treba da bude da tehnike nikad nisu bile zamišljene da budu u areni, protiv profesionanog ratnika, ili na bojnom polju; kata je prvi put razvijena da se koristi kao odbrana od napadača. Ustvari, samo-odbrambena primena najbolje funkcionise protiv onih koji su potpuno nesvesni o postojanju tehnika koje se koriste da se suprotstavi njihovom napadu.

 

Bogata brojnim samo-odbrambenim primenama, kata treba da se ozbiljno proučava da bi se u potpunosti razumele njene primene. Praksa koja nije postala poularna unutar karate takmičarskog elementa ali i praksa koja se sada probija u medjunarodnom drustvu Karatedo je da se ponovo izanalizira i razume njena tradicija.

 


Ne-fizički Aspekti Kate

Osnivač Matsubayashiryu Nagamine Shoshin je rekao: “samo kroz neumorno izučavanje Karatedo, čovek može da postigne najviši stepen unutrašnje lepote i snage. Spajanje tela i uma kroz Karatedo je neopisivo divno i duhovno (iskustvo). Kada je totalno uronjen u katu, čovek je doveden upotpuni kontakt sa centralnom suštinom svoga bića. Tamo, suština Karatedo čeka da bude otkrivena”

 

Osnivač Shitoryu Mabuni Kenwa je zaključio da razumevanje najdubljeg značenja karatea prvenstveno znači prevazilaženje ego-vežanih distrakcija i pronalaženjem unutrašnjeg mira. U apstraktnoj pesmi Mabuni Sensei je napisao: “ Kada je duh Karatedo [napisan kao ‘bu’ za budo] istinski prigrljen, on postaje sredstvo [opisan kao čamac] sa kojim je čovek prenese preko velike praznine do prosvetljenja [Master Mabuni je to opisao kao ostrvo].”

 

Ispravno proučavana, kata otkriva kako i fizičke, tako i metafizičke kanone Karatedo. Najbolje opisan kroz apstraktno načelo (princip) “ shu-ha-ri”, Kinjo Hiroshi, čovek koga je Richard Kim okarakterisao kao hodajuću enciklopediju karate istorije, filozofije i primene, ostaje da je kata Bibilja za Karatedo.